Bili jednom jedan crvčak i jedan mrav koji su bili veliki prijatelji…….
Cijele jeseni mrav je vrijedno radio i skupljao hranu za zimu.
Nije se sunčao, nije uživao u večernjem sumraku, niti je provodio vrijeme u razgovoru s prijateljima popivši poneko pivo poslije radnog dana.
Za to vrijeme, crvčak je samo pjevao s prijateljima po gradskim barovima, ni minutu se nije umorio, pjevao je tokom cijele jeseni, igrao, sunčao se, uživao beskrajno ne brinući se za hladno vrijeme koje će doći
Dođe zima, dođe mraz i mali mrav, iscrpljen od tolikog posla skloni se u svoje sklonište prepuno hrane.
U neko doba, pozva ga neko s vrata i kad otvori, ugleda, na svoje iznenađenje, svog prijatelja cvrčka u ferariju obučenog u skupocjenu krznenu bundu.
Cvrčak mu reče:
-Zdravo prijatelju! Provešću zimu u Parizu. Možeš li da se pobrineš za moju kućicu?
Mrav mu odgovori:
– Naravno! Nema problema. .
Ali, šta se desilo? Gdje si nabavio novac za Pariz, za ferari i za tu divnu i skupu bundu?
-Zamisli, pjevao sam prošle nedjelje u jednom baru, neki producent me je čuo i dopao mu se moj glas… Potpisao sam ugovor za šou u Parizu. Ah, hoćeš nešto za tebe iz Pariza?
Da, – reče mrav.
Ako sretneš La Fontaine
(autora basne),Pošalji ga u p…. m……. S moje strane.
P o u k a :
Iskoristi život, umjereno radi i zabavljaj se, zato što pretjeran rad donosi korist samo u Lafontenovim basnama.
Radi, ali i uživaj u životu, jer je on samo jedan. Ako nisi pronašao svoju šnitu naranče, ne kloni duhom, uzmi limun, pospi šećerom, dodaj led i konjak i budi sretan! I sjeti se: ako živiš samo da bi radio od toga će imati korist samo …. Gazda!!
