Izračunao kako ga država pelješi
Građanin iz Splita potrudio se i analizirao koliko zaposlenom čovjeku država uzme na ime poreza i doprinosa, te precizno izračunao da umirovljenici državi tijekom radnog vijeka uplate stotine tisuća kuna, no ne dobiju ih natrag. Gdje nestaje razlika?Svoju analizu Splićanin je ‘zakačio’ na Facebook profil Vlade i dobio brojne pohvale. Iz Vlade još nitko nije odgovorio na njegova vrlo utemeljena pitanja, a njegov izračun i komentare prenosimo u cijelosti:
“Draga vlado. Nisam imao pametnijeg posla, pa sam malo računao da bih Vam postavio nekoliko pitanja. Naime, prosječna plaća u RH za lipanj 2012. je iznosila 5.492 kn prema podacima DZS-a (Državnog zavoda za statistiku). Da bismo pojednostavili računanje, uzet ćemo iznadprosječnu plaću od 6.000 kn, osobe koja živi u Splitu.
Ako primam plaću od 6.000 kn neto, ukupni trošak moje plaće, ako nemam djece, nisam invalid i živim u Splitu, iznosit će 10.090,74 kn, ako izostavimo trošak poslodavca (zdravstveno, ozljede na radu i zapošljavanje) moja bruto plaća će iznositi 8.759,32 kn. Lakim izračunom možemo zaključiti:
1. U prvom stadiju moju zaradu ja i država dijelimo 68,50% : 31,50%
2. Ako gledamo sa strane poslodavca (zanemarujući porez, prirez i mirovinsko osiguranje jer ih posloprimac ne dobiva nego se isto uplaćuju u državni proračun), da bi nagradio radnika s plaćom od 6.000 kuna, ukupan svoj trošak dijeli između posloprimca i države u omjeru od 59,46% : 40,54%
Zar stvarno treba još poreza?
Vratimo se malo na radnika, odnosno građane. Od tih 6.000 kuna koje je dobio poslije podjele svoje imovine s državom, zanemarujući ostale poreze i davanja koje je obvezan davati iako je već previše dao državi, računajući samo PDV (0% PDV ćemo zanemariti jer zanemarujući ostala davanja državi pa će doći na kraju na isto). Građanin plaća državi na ime potrošnje, tj. PDV-a još 1.500 kn te mu ostaje 4.500,00 kn.
Gledajući polaznu točku, bruto plaću 8.759,32 kn, a ne ukupni trošak plaće, država i radnik dijele plaću u odnosu 51,37% : 48,63%.
Naravno, zanemarujući ostale troškove i poreze.
PRVI RED PITANJA:
1. DA LI STVARNO MISLITE DA JE GRAĐANE POTREBNO DODATNO OPTEREĆIVATI NAMETIMA I POREZIMA? NIJE VAM DOVOLJNO 50% NEČIJIH PRIMANJA?
2. OVAJ IZNOS DAVANJA U POSLOVNOM SMISLU SMATRAO BI SE ZELENAŠKIM POSLOM I NIŠTAVNIM UGOVOROM? JE LI MOJA DOMOVNICA ZELENAŠKI UGOVOR MENE I DRŽAVE? TREBAJU LI GRAĐANI TRAŽITI PONIŠTENJE TAKVIH “UGOVORA”?
Proučavajući dobivene podatke dolazimo i do sljedećeg:
‘Sto je razloga protiv poreza na imovinu’
Novi uteg za ekonomiju’Sto je razloga protiv poreza na imovinu’
1. Iz ove plaće na ime zdravstvenog osiguranja (osnovnog, ne posebnog, sada kada je 1. 5. smanjen s 15% na 13%) uplaćujemo državi 1.138,71 kn.
JE LI TO MALA SVOTA PA JE POTREBNO UPLAĆIVATI JOŠ DODATNIH 130 KN DOPUNSKOG?
2. Iz ove plaće na ime mirovinskih osiguranja uplaćujemo 1.751,87 kn. Da sam radio 30 godina, imao bi mirovinu kad napunim godine starosti u iznosu od 2.510,52 kn.
Gdje nestaje razlika u novcu?
U razdoblju od 30 godina radnog staža uplatio bih na ime mirovinskog osiguranja 630.673,20 kn (bez prinosa i oportunitetnog troška kamata da sam te novce uplaćivao na ime štednje).
Prema WHO-u (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji), prosječna dob života muškaraca u Hrvatskoj je 72 godine života.
Znači da ću dobivenu mirovinu primati 7 godina (od 65 godine do 72), znači da će mi država isplatiti mirovinu 210.883,68 kn.
Što je s mojim ostalim novcima 419.789,52 kn (ako zanemarimo kamate, prinose i sl.)
PITANJE SVIH PITANJA:
1. TKO JE TU LUD?”
izvor: Danas.hr